1. TEST ZA L.APECIS DENTIS I L. ALARIA

• Trakcija C0-C1 – pacijent sjedi, palpacijski prst (kažiprst)između proc mastoideusa i proc transversusa atlasa, na suprotnoj strani palcem stabiliziramo luk atlasa; drugom rukom (ulnarni dio V prsta) obuhvatimo okciput (napravimo malu supinaciju) – izvodimo trakciju – glava pacijenta naslonjena na nas ( ne privlačimo pacijenta sebi, nego se mi nagnemo prema njemu)
• Trakciju izvodimo na način da krenemo u laganu fleksiju koljena (kao da radimo čučanj), vraćajući se u ekstenziju radimo trakciju – koristimo vrlo malu silu, dozvoljen je minimalni pokret, sve što je više sumnjamo na nestabilnost

2. TEST ZA L. APECIS DENTIS I L. ALARIJA

• Trakcija C1-C2 – palpacija između dorzalnih lukova – kažiprst na C2, palac iste ruke stabilizira C2 na dorzalnom luku, druga ruka na okciputu, trakcija
• Mogucnost testa – ako prepozicioniramo CK u lf i rot strane koju palpiramo, dobijemo bolji odgovor, jer se opuste pasivne strukture

3. TEST ZA L. ALARIJA

• Palpacija na procesus spinozusu C2, drugom rukom pacijenta drzimo za tjeme i izvodimo pasivno laterofleksiju – npr. Izvodeći desnu lf, proc spin C2 odmah kreću u lijevo (tj. suprotnu stranu)

4. TEST ZA L ALARIJA

• Stabilizirati dorzalne lukove na C2 s palcem i kažiprstom, drugom rukom glavu držimo za tjeme i nemoguće je izvesti laterofleksiju
• Ako je moguće izvesti lijevu lf – desni l alarija je preistegnut i obrnuto

5. TEST ZA L TRANSVERZUM

• DD: test olakšanja idemo u problem (bol) – fleksija GCK – vrlo nježno guramo lukove C2 (što manje sile) , ako manje boli, problem u lig transverzumu Drugom rukom stabiliziramo pacijentovu glavu (čelo-okciput)

. test provokacije – netom prije boli guramo atlas preko dorzalnih lukova ventralno,

zub ide prema leđnoj moždini

. pacijenti koji imaju pristegnut l transverzum , ne vole ležati na leđima, kada im kažete da legnu na leđa, pridržavat će si glavu (zaključak: pacijent stabilizira gornji dio vrata, ako postoji hipomobilnost segmenta, ne bi to radio)

6. TEST ZA L. TRANSVERZUM

• Ležeći na leđima
• Test opuštanja – glava fiksna točka, C2 se pod silom gravitacije spušta dolje (slabost transverzusa) – zub se pomiče prema kralj. Moždini – pac ima simptome – stisnuti proc spinozus C2 prema gore palčevima – olakšanje simptoma
• Test provokacije – pritisak C1 preko lukova prema gore (ventralno)

7. TEST LATERALNOG KLIZANJA ATLASSA NA AXIS

– test za lig transvezum i stabilnost zuba axisa – ako je puknut zub – pozitivan test

• Pacijent leži na leđima
• Stabiliziramo lukove axisa, atlas kližemo lateralno
• Stabiliziramo axis s radijalne strane indexom (distalna falanga), pritisnuti strukture – mišiće, da dođemo do luka atlasa
• S druge strane atlas u lateralnom smjeru – ako je lig trans stabilan, atlas ne možemo gibati lateralno
• Ako je sve u redu – ne bi smjeli imati nikakav pokret
• Testirati jednu, pa drugu stranu

8. TEST ZA ARTERIJU VERTEBRALIS

• Pacijent leži na leđima, glava izvan podloge
• Za vrijeme testa mora imati otvorene oči (mogući nistagmus)
• Mi držimo glavu za okciput, dovodimo je u položaj ekstenzije, laterefleksije i rotacije iste strane – kada dovedemo glavu u taj položaj – položaj zadržimo 30 sek
• Ako radimo lijevu laterofleksiju i rotaciju – testiramo arteriju na toj strani – da se vidi kakav je protok krvi u njoj (jer smo desnu arteriju istegnuli i u njoj smo smanjili protok krvi
• Ako je nemoguće izvesti test ležeći (zbog stanja pacijenta), test izvodimo sjedeći – razlika je tada da pacijent sam izvodi pokret

=ako na ovaj test pružimo otpor – DD između a vertebralis i nestabilnosti CK – ako ima simptome , problem a vert, jer je stisnuuo mišiće i ne bi trebala biti nestabilnost