Ankilozantni spondilitis ili Bechterewljeva bolest je kronična i progresivna reumatska bolest koja zahvaća sakroilijakalne zglobove kralježnice, kostovertebralne i kostotransverzalne zglobove, korijenske zglobove ( rame, kuk ), akromioklavikularne i sternoklavikularne, temporomandibularne zglobove, a rijetko i male zglobove šaka i stopala.
Ankilozantni spondilitis pripada skupini tzv. “seronegativnih spondiloartritisa” jer se u krvnom serumu ne nalazi reumatoidni faktor. Upala se razvija na hvatištima tetiva i ligamentima, te na sinhondrozama. Može biti zahvaćena koža, mišići, oko i srce. Prvi simptomi bolesti se javljaju u dobu od 20.-40. godine života. Procjenjuje se da je oko 80% oboljelih prve simptome dobilo prije 30. godine života. Muški rod je zahvaćen u omjeru 2:1 u odnosu na ženski rod. Postoji i genetska predispozicija za bolest. Jedan od četiri oboljelih od ankilozantnog spondilitisa pronalazi uzroke dijagnoze u obiteljskoj anamnezi. U Hrvatskoj, kao i u svijetu, zahvaćenost oboljelih je oko 1% populacije.
Prognoza bolesti je nesigurna i gotovo u većini bolesnika ozbiljna, ovisno o leziji visceralnih organa ( srca, pluća i očiju). Ankilozantni spondilitis počinje križoboljom koja je upalnog karaktera. Križobolja je najčešća tegoba zbog koje se bolesnik obraća liječniku. Tijek bolesti odlikuje se fazama remisije i egzacerbacije, odnosno pogoršanja.
Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničke slike, fizijatrijskog pregleda, laboratorijskih i radioloških nalaza (MR, CT, RTG). Liječenje obuhvaća opće mjere, medikamentnu terapiju, fizikalnu terapiju, operativno liječenje, radnu terapiju te edukaciju bolesnika. Značaj fizikalne terapije je izuzetan u ovom slučaju jer se može smanjiti bol i ukočenost i poboljšati stanje bolesnika.
Fizioterapija se počinje provoditi od onog dana kad se postavi dijagnoza. Koriste se razni postupci kojima je cilj smanjiti bolnost i povećati pokretljivost kralježnice i zahvaćenih zglobova (hidroterapija, fango, ultrazvuk, dijametrija, elektroterapija). Terapijske vježbe su jedne od glavnih komponenti fizioterapije u liječenju ankilozantnog spondilitisa, njima održavamo pokretljivost kralježnice, prsnog koša i drugih zglobova. Kod operativnog liječenja ankilozantnog spondilitisa najčešći zahvat je na kuku (ugradnja endoproteze).