Cerebralna paraliza je klinički entitet kojim se označuje skupina neprogresivnih, ali često promjenjivih motoričkih poremećaja uzrokovanih razvojnim poremećajem ili oštećenjem mozga u ranom stadiju razvoja. Kliničke slike cerebralne paralize vrlo su različite, kao i način funkcioniranja osoba s cerebralnom paralizom. Ona iziskuje dugotrajan (re)habilitacijski postupak koji mora biti utemeljen na načelu individualizacije, poštujući snage, sposobnosti i potrebe svake osobe. Postupak mora biti pravovremen i individualno primjeren te dugotrajan zbog komponente promjenjivosti motoričkih poremećaja uzrokovanih oštećenjem mozga u ranom stadiju razvoja.
Terapijski postupci koji se propisuju kod djece i odraslih oboljelih od cerebralne paralize moraju biti prilagođeni pojedincu. Sustav bimanualnih finih motoričkih funkcija (BFMF) i sustav manualne sposobnosti (MACS) kao način na koji osoba s cerebralnom paralizom rukuje predmetima u aktivnostima svakodnevnog života izuzetno su bitni.
Kvaliteta života kod osoba s cerebralnom paralizom ovisi o više faktora, najbitnije je da se uloži puno truda u radu kod osoba i djece oboljelih od cerebralne paralize.