Legg-Calve-Perthesova bolest je vaskularni inzult epifize glave femura s rezultirajućom avaskularnom nekrozom. Najčešće se javlja u dobi između četvrte i osme godine, a pet puta je češća u dječaka nego u djevojčica. Što je dijete mlađe veća je sposobnost regeneracije i povrata normalnog oblika glave femura. Bolest ima polagani kronični tijek, a počinje sklerozacijom koštanog tkiva.
Za ispravnu dijagnozu bitna su tri simptoma: postupna pojava boli u kuku i koljenu, ograničena unutarnja rotacija i abdukcija kuka, te šepanje. Ako su ta tri simptoma prisutna u dječaka ili djevojčica od 4 do 10 godina i traju duže od 14 dana, treba posumnjati na Perthesovu bolest.
Siguran rani znak Perthesove bolesti na RTG-u je znak polumjeseca koji prikazuje subhondralnu frakturu nekrotične kosti što se očituje kao radiolucentna zona koja prati u manjem ili većem opsegu obrise glave femura. Najčešće korištena klasifikacija LCPD bolesti je prema Herringu, a primjenjuje se i tijekom faze rane fragmentacije koja se očituje unutar 6 mjeseci od pojave simptoma.
Liječenje ovisi o dobi, kontrakturi, opsegu promjena, visini lateralne kolumne, radiološkim faktorima rizika posebice opsegu lateralne ekstruzije. Cilj liječenja je postići prethodni sferični oblik glave i punu pokretljivost zgloba.
Na osnovu provedenih mjerenja i procjene fizioterapijski program trebao bi obuhvaćati vježbe za jačanje mišića zdjelice i donjih ekstremiteta s naglaskom na abduktore, unutarnje i vanjske rotatore kuka zahvaćene noge. Također, raditi na istezanju adduktora kuka, s ciljem povećanja opsega pokreta u smjeru abdukcije i unutarnje rotacije kao i zadržavanje postojeće aktivne amplitude pokreta.
Fizioterapija kod djece sa Legg-Calve-Perthesovom bolesti proces je koji mora započeti što ranije kako bi spriječili gubitak funkcionalnosti zgloba i mišićne snage. Važnost ranog fizioterapijskog procesa od iznimne je važnosti u povećavanju šansi za brži oporavak i vraćanje
izgubljene funkcije. Uključivanjem roditelja u kontinuitet fizioterapijskog procesa povećavamo šanse učinkovitosti tretmana i zadržavanje kvalitete života djeteta.
Operativno liječenje najčešće se primjenjuje u slučajevima kada je bolest u uznapredovaloj fazi, te kada zahvaćenost glave femura avaskularnim nekrotičnim promjenama prelazi 50%, no i kada liječenje konzervativnim metodama nije uspjelo, odnosno nije dovelo do poboljšanja. U najčešće kirurške metode liječenja ubrajaju se korektivna intertrohanterna osteotomija femura, osteotomija zdjelice, kombinacija osteotomije zdjelice i femura i operacije nadogradnje acetabuluma.