Parkinsonova bolest je progresivni degenerativni poremećaj živčanog sustava. Najčešće se manifestira tremorom, tromim započinjanjem pokreta, sporijim mišićnim reakcijama, mišićnom ukočenošću i otežanom koordinacijom kombiniranih pokreta. Parkinsonova bolest zahvaća 0,4% populacije iznad 40 godina i oko 1% populacije iznad 65 godina starosti. U Parkinsonovoj bolesti živčane stanice bazalnih ganglija propadaju, a to propadanje ima posljedicu smanjenog stvaranja dopamina i smanjeni broj veza s drugim živčanim stanicama i mišićima. Uzrok propadanja stanica i gubitak dopamina često nije poznat. Parkinsonova bolest počinje postepeno, najčešće ostaje neprimijećena do pojave prvih jasnih simptoma. Često započinje tremorom šake dok je u mirovanju. Taj tremor se smanjuje kada se šaka pomiče sa svrhom, a potpuno nestaje za vrijeme sna. Tremor može postepeno napredovati te zahvatiti drugu šaku, ruke i noge, vilicu, čelo, jezik, očne kapke. Neki od drugih simptoma su otežano započinjanje pokreta, povećana napetost mišića, kratki i sitni koraci, otežano zaustavljanje i okretanje kod hoda. Kineziterapijom se teško može djelovati na rigor i tremor jer su oni direktna posljedica procesa bolesti te je na njih moguće djelovati samo lijekovima. Cilj fizioterapije je maksimalno dovesti osobu do samostalnog funkcioniranja, a pojavu komplikacija smanjiti. U procesu rehabilitacije naglasak stavljamo na reedukaciju hoda s kojom pokušavamo optimizirati iniciranje, dužinu i brzinu koraka. Kada vježbamo fokusiramo se na vježbe povećanja snage, balansa, hoda, povećanje opsega pokreta, funkcionalnih aktivnosti i posture. Terapijskim vježbama direktno možemo utjecati na hod, posturu, olakšati transfere, te poboljšati izvođenje aktivnosti iz svakodnevnog života.
