PNF (Proprioceptivnu neuromišićnu facilitaciju) osmislili su kasne 1940. Herman Kabat i Margaret Knott u rehabilitacijskom centru u Vallaju, Kaliforniji, SAD.
Dr. Kabat je promatrajući atletičare stvorio dijagonale pokreta tijela i počeo ih koristiti kod liječenja neuroloških pacijenata.
PNF možemo koristiti u svim kliničkim poljima gdje postoji oštećenje neuromišićne funkcije.
PNF filozofija uključuje:
1. Pozitivan pristup (započeti s aktivnostima koje pacijent može napraviti, ohrabriti pacijenta na uspjeh, indirektan pristup, bez boli i umora)
2. Funkcionalan pristup (liječenje na razini tjelesne funkcije, strukture i aktivnosti)
3. Mobilizacija rezervi (intenzivna rehabilitacija i trening, kućni program, uključiti obitelj)
4. Motoričko učenje i motorička kontrola (učenje aktivnosti svakodnevnog života)
Obrazac PNF-a je trodimenzionalni mišićni lanac, izvodi se u odnosu na dijagonalu tijela, koriste se tri komponente pokreta: fleksija ili ekstenzija, abdukcija ili adukcija te unutrašnja ili vanjska rotacija.
PNF TEHNIKA:
1. Ritmički početak: pasivan, asistiran, uz otpor i samostalno, povratni pokret je pasivan
2. Agonistički obrat: koncentrična, ekscentrična i statička mišićna kontrakcija
3. Replikacija: učenje puta do završnog položaja
4. Dinamički obrat: koncentrične mišićne kontrakcije u jednom smjeru nakon čega slijedi mišićna kontrakcija u drugom smjeru, bez relaksacije
5. Stabilizacijski obrat: naizmjenične statičke kontrakcije agonista i antagonista, nema relaksacije između promjena kontakta, mijenja se manualni hvat
6. Ritmička stabilizacija: ne mijenjaju se hvatovi, naizmjenična izometrička mišićna aktivnost agonista i antagonista
7. Contract-Relax: dinamički mišićni rad, terapeut se prilagođava bolesnikovom otporu
8. Hold-relax: statički mišićni rad, bolesnik se treba prilagoditi terapeutovom otporu