M. transversus abdominis je kao najdublji i najmanje vidljiv abdominalni mišić često zanemaren. Jedna od njegovih najvažnijih uloga je stabilizacija zdjelice i donjeg dijela kralježnice, što je posebno važno za one koji pate od kronične križobolje.
Uslijed nefiziološkog položaja trupa, neaktivnosti, degenerativnih promjena i raznih bolnih stanja u donjem dijelu kralježnice, te vježbi koje bi trebale, a ne uključuju aktivaciju mišića, dolazi do slabljenja tih mišića.
Ako pojedinac više vježba ili trenira, više pažnje bi trebao posvetiti tim mišićima kako bi zaštitio kralježnicu. M transversus abdominis i segmentni stabilizatori kralježnice ( mm. multifidi, mm. rotatores, mm. interspinales, mm.intertransversarii) djeluju u tandemu.
Stoga je kod terapijskih vježbi jako važno pacijenta naučiti pravilnoj aktivaciji m. transversus abdominisa, čijom se kontrakcijom aktiviraju mali mišići stabilizatori kralježnice. Uvijek treba započeti s osnovnom (jednostavnom) vježbom, kada pacijent ovlada s njom vježba se modificira – oteža stavljanjem ručnih ili nožnih utega, korištenjem traka ili pully sustava, što se učinkovitije izvodi u nestabilnom položaju ili nestabilnoj površini (npr. korištenjem mekanih lopti, balansnih jastuka, bosu lopte ili rolera…). Nestabilne površine ili položaji zahtijevaju dodatnu prilagodbu mišića stabilizatora.
Stabilizacijski program lumbalne kralježnice potrebno je dobro osmisliti i obuhvatiti okolna područja čija funkcija je narušena zbog nestabilnosti tog segmenta, uključujući kontrolu zdjelice, pokretljivost kukova, aktivacija m transversus abdominisa, mobilizaciju torakalne kralježnice, jačanje trbušnih i leđnih mišića.
Važno je pacijenta educirati da svakodnevne aktivnosti nastoji upotpuniti vježbama propriocepcije (primjerice obuvanje cipela stojeći pritom na jednoj nozi), dobivajući tako bolju aktivaciju mišića stabilizatora.
U koncipiranju plana vježbi stavljen je tako naglasak na njihovo izvođenje u većoj mjeri u (ne)ravnoteži.