Za većinu ljudi disanje je nesvjesni, spontani proces koji se zbiva bez napora. Disanje utječe na naš dišni, krvožilni, probavni, mišićni i duševni sustav, a općenito utječe na san, pamćenje, razinu naše energije i usredotočenost. Proces disanja nalazi se u središtu svake akcije i reakcije u koje se upustimo pa se vraćanjem njemu, vraćamo srži odgovora na stres.
Kada poboljšamo kakvoću disanja, možemo osjetiti njegov pozitivan učinak na cijelo naše tijelo. Kada dišemo dobro, stvaramo optimalne uvjete za zdravlje. A kada to ne činimo, polažemo temelj za bolesti kao što su bolesti srca i visoki krvni tlak. Budući da je disanje kretanje cijelog tijela, svaki njegov dio mora funkcionirati u skladu sa svakim drugim dijelom kako bi se oblikovalo to izvanredno gibanje. Disanje je obično automatsko, podsvjesno kontrolirano centrom za disanje na bazi mozga.
Dišni sustav započinje nosom i ustima i nastavlja se preko dišnih putova do pluća, u kojima se kisik iz zraka izmjenjuje s ugljičnim dioksidom iz tjelesnih tkiva. Disanje je obično automatsko, podsvjesno kontrolirano centrom za disanje na bazi mozga. Glavni mišić koji je odgovoran za 75% cjelokupnog respiracijskog napora je dijafragma. Njoj pomažu drugi primarni mišići-međurebreni i trbušni mišići. Sekundarni respiratorni mišići su tanki-scalenus, pectoralis, sternocleidomastoideus. Zbog duboke središnje uglavljenosti dijafragme, njezine kretnje nisu izravno vidljive, nego se do njih mora doći zaključivanjem na temelju kretanja površine tijela. Kada udahnemo, dijafragma se spušta, pomičući meki sadržaj trbuha pa tako stvara više prostora u grudima. Kako nastaje taj prostor, tako tlak u atmosferi premašuje pritisak u grudima pa zrak ulazi unutra kako bi se ujednačili ti tlakovi. Da biste potpuno izdahnuli, dijafragma se mora opustiti i povući natrag u grudi te tako kompromitirati zrak u grudima i omogućiti mu da izađe. Da bi zrak ulazio i izlazio slobodno, dijafragma se mora moći rastegnuti, a da se ne ograniči.